Osetljivi i mikrofonski kablovi

Koaksijalni, koji koristi obični koaksijalni kabl gde je neizolovani centralni provodnik (takozvani „vrući kraj“) smešten u komotni žljeb i gde se nalazi pod stalnim elektrostatičkim nabojem;
Magnetni polimer ili keramički magnetni kabal, koji koristi dva poluvaljkasta magnetska konduktora razdvojena vazdušnim izolatorom i dva izolovana provodnika u komotnim žljebovima;
TDR, koji se sastoji od specijalnog koaksijalnog kabla sa dva komotna žleba u kojima su neizolovani senzorski provodnici.

Opis

Sistemi perimeratske zaštite sa nategnutim osetljivim kablovima (uobičajeno poznati kao mikrofonski kablovi) su transduktori-pretvarači oblika koji održavaju ujednačenu osetljivost celom dužinom senzorskog kabla ili u okviru jedne zone. Sistem se sastoji od osetljivog električnog kabla, pričvršćenog na mrežu ograde, i signal procesora, podignutog i smeštenog na samoj liniji ograde. Navedeni senzorski kabl polazi od pomenutog signal procesora, to jest od analizatora signala instaliranog za rad u spoljnjim uslovima, a završava se na terminalnom otporniku. Ovako koncipirani električni sistem se neprestano elektronski nadgleda u cilju aktiviranja alarma, ako provalnik pokuša da prođe preko ograde i postavljenog senzorskog kabla.

Princip rada

Kad je pričvršćen za ogradu, nategnuti osetljivi kabl neprestano prima vibracije koje se prenose sa te ograde, za koju je mehanički pričvršćen. Te vibracije ili zatezanja kabla, generišu električne signale u kablu, srazmerno mehaničkom pritisku koje je proizašao kao rezultat pomeranja ograde, a koje se obično javlja kada se pokušava sa sečenjem, penjanjam ili podizanjem ograde. Generisani signali šalju se na obradu do signal procesora instaliranog na ogradi, pa ako se analizom utvrdi da je signal „neprijateljski“, u sistemu se pokreće pravi alarm. Procesor je zadužen da obezbedi i nekoliko načina za potrebno prilagođavanje, kao što su: pojačanje signala, povećanje osetljivosti, određivanje broja potrebnih signalnih ciklusa za aktiviranje alarma i određenje vremena trajanja „uznemiravanja“. Znači kod sistema sa nategnutim, tj. mikrofonskim kablom napon na terminalnom otporniku se stvara kada taj senzorski kabl vibrira ili se mikronski deformiše, pod uticajem provale na ogradi u njegovoj blizini. Neki proizvođači za tu namenu koriste koaksijalni kabl pričvršćen uz metalno tkanje ograde, čije se funkcionisanje oslanja na triboelektrični efekat, a kod koga se niska terminalna voltaža stvara uvek prilikom njegovog vibriranja tokom provala ili sličnih događaja. Drugi proizvođači za svoje senzorske kablove koriste piezoelektrični efekat, ili su pak njihovi sistemi zasnovani na kablovima sa magnetnim materijalima, koji vrše detekciju provala preko ograda na koje su pričvršćeni. Pošto su takvi senzori po primenjenom efektu faktički svojevrsni mikrofoni, u ovakav sistem može da se ugradi i komponenta audio kontrole ambijenta, čime se omogućava operatoru da čuje zvukove stvorene duž linije ograde, da ih ručno obradi, verifikuje i utvrdi šta je pravi uzrok alarma. Međutim, ovo zahteva da u ambijentu postoji veoma nizak nivo pozadinskih zvukova, zatim da se mora izvršiti određena obuka osoblja, kao i da se kompletna situacija mora neprestano nadgledati od strane dežurnog ljudstva. Sa druge strane, to onda dovodi do situacije da može da postoji određena vremenska zadrška u odgovoru na primljeni alarm, prvenstveno zbog neodlučnosti ili pogrešne odluke operatera. Druge tehnologije ne zahtevaju tu „ljudsku-subjektivnu selekciju signala“ i meritorno donošenje odluke. Taj zadatak, danas mnogo brže, mnogo pouzdanije i efektnije realizuje Softver za analizu i diskriminaciju signala i, dosledno tome, bez ikakve ljudske intervencije. Postoje tri glavna tipa sistema nategnutih osetljivih ili mikrofonskih kablova:
  1. Koaksijalni, koji koristi obični koaksijalni kabl gde je neizolovani centralni provodnik (takozvani „vrući kraj“) smešten u komotni žljeb i gde se nalazi pod stalnim elektrostatičkim nabojem;
  2. Magnetni polimer ili keramički magnetni kabal, koji koristi dva poluvaljkasta magnetska konduktora razdvojena vazdušnim izolatorom i dva izolovana provodnika u komotnim žljebovima;
  3. TDR, koji se sastoji od specijalnog koaksijalnog kabla sa dva komotna žleba u kojima su neizolovani senzorski provodnici.